Bok, ja sam Tino
Fotograf, web programer, turistički vodič na Baliju, rodom iz Hrvatske
Pozdrav!
Zovem se Tino. Rođen sam u Zagrebu u Ulici Izidora Kršnjavoga broj 13, kao sin majke Zagrepčanke i oca sa Zapadne Sumatre.
Pohađao sam MIOC i studirao na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje sam zaslužio naslov Magistra matematike, smjer računarstvo.
Od 2000-2003e, radio sam za Siemens Hrvatska kao programer, a hobiji su mi bili fotografija, sviranje gitare te pisanje poezije i kratkih priča.
Godine 2002e, kao član Zagrebačkog kluba fotografije osvojio sam brončanu medalju na Zagrebačkom salonu, za akt naslova "Nepodnošljiva lakoća postojanja", prema istoimenom romanu jednog od meni omiljenih pisaca, MIlana Kundere.
Kao jedini domaći pobjednik, primio sam vrijednu nagradu iz ruku tadašnjeg gradonačelnika Zagreba, a fotografija (snimljena u Sloveniji) prikazivala je dva (naga) ženska modela iza rešetki.
ODLUKA ZA SKOK U NEPOZNATO
Jednog jesenjeg dana u Zagrebu, dok sam sjedio u uredu za računalom, a moji kolege bili duboko zadubljeni u brojke, formule i teške poslovne zadatke, primijetio sam malog vrapčića na prozoru.
Kišilo je, pa je vrabac bio sav pokisao i mokar. No svejedno, potajno sam mu ‘zavidio’ što je VANI i SLOBODAN, i što može, teoretski makar, letjeti kamo god POŽELI!
U tom prijelomnom trenutku nadahnuća, u meni je sazrela čvrsta ODLUKA koja je tinjala već dugo: odlučio sam da ostatak života i mladost ne želim provesti u ‘kavezu’.
Osim toga, želja mi je bila slobodnos e izražavati i raditi ono što VOLIM: ne bih li ostvario svoj puni kreativni potencijal i ostavio neki pečat, trag, kao i doprinos drugima.
Tako sam ubrzo dao u firmi otkaz, te uz pomoć prijatelja i obitelji prodao naš obiteljski stan u Zagrebačkoj Dubravi, i krenuo za daleku i egzotičnu Indoneziju!
BALI!
Na Bali sam preselio 2008e, gdje sam godinama fotografirao međunarodna (pretežito Australska) vjenčanja, privatne vile, modele i obitelji na odmoru, u sklopu vlastitog branda za fotografiju i video.
MOJE ZNANJE O BALIJU
Godine 2005e, obitelj tadašnje Predsjednice Megawati, kćeri prvog Indonezijskog Predsjednika Sukarna, uključila me u projekt na Baliju koji je bio u svezi sa Sukarnovim bogatim umjetničkim naslijeđem.
U izvornom, udaljenom selu, konkretno u kući Najvišeg Balinezijskog Svećenika (Pedanda), proveo sam skoro pola godine. Ondje sam fotografirao domaće ljude, različite umjetničke i svete predmete te radio na web stranicama Visokog Svećenika; išao na ceremonije sa njim, čitao knjige i studije o Baliju, i sve u svemu, učio iz prve ruke o običajima, životnom stilu, mitovima, religiji i kulturi Balinežana.
TURIZAM
Zahvaljujući svim tim iskustvima i okolnostima: poznavanju jezika (Hrvatskog, Srpskog, Engleskog, Indonezijskog), lokacija i ruta, lokalnih običaja i kulture, rastući broj agencija i pojedinaca me počeo angažirati za organizaciju i vođenje izleta po Baliju i susjednim otocima Indonezije, sa fotografijom kao dodatnom opcijom i vrijednošću. Bivši gosti bi me preporučali svojim poznanicima, i tako su ukratko nastale priče i fotografije koje ispunjavaju ove stranice.
Hrvatski 
English 